Za veliki broj zaposlenih u Bosni i Hercegovini kraj avgusta znači i kraj godišnjeg odmora, odnosno povratak u kancelarije i na radna mjesta nakon perioda opuštanja, putovanja i drugačijeg dnevnog ritma. Iako se povratku s odmora često ne pridaje posebna pažnja, prelazak iz odmora u radnu svakodnevnicu za mnoge predstavlja stresan period koji, ako se ne pristupi na pravi način, može potrajati duže nego što je potrebno.

Zašto je povratak s odmora izazovan

Tokom odmora organizam se navikava na sporiji tempo, fleksibilnije vrijeme spavanja i odsustvo svakodnevnih obaveza i rokova. Nagli povratak u strukturirano radno okruženje, uz gomilu zaostalih e-mailova, sastanaka i zadataka, može izazvati osjećaj preopterećenosti već prvog radnog dana. Ovaj fenomen, koji stručnjaci za organizacijsku psihologiju nazivaju i "post-godišnji pad", karakteriše smanjena koncentracija, razdražljivost i osjećaj nostalgije za slobodom koju je odmor pružao.

Intenzitet ovih osjećanja razlikuje se od osobe do osobe, a najizraženiji je kod onih koji su tokom odmora potpuno prekinuli kontakt s poslom i imali priliku za dugotrajniji predah, u odnosu na one koji su odmor kombinovali sa povremenim praćenjem radnih obaveza.

Postepeno usklađivanje sna i rasporeda

Slično kao i kod djece koja se pripremaju za povratak u školu, i odraslima pomaže postepeno usklađivanje ritma spavanja s radnim obavezama nekoliko dana prije povratka na posao, umjesto naglog prelaska tek prvog radnog jutra. Vraćanje na uobičajeno vrijeme buđenja i odlaska na spavanje unaprijed, uz izbjegavanje kasnog izlaganja ekranima uveče, pomaže organizmu da se lakše prilagodi novom ritmu.

Planiranje lakših obroka i umjerene fizičke aktivnosti u danima neposredno pred povratak na posao takođe doprinosi boljem osjećaju energije i koncentracije prvih radnih dana.

Organizacija prvih radnih dana

Stručnjaci za produktivnost savjetuju da se prvi dan po povratku ne planira kao dan za rješavanje svih zaostalih obaveza odjednom, već kao period za postepeno uključivanje - pregled najvažnijih poruka, kratak sastanak s timom radi usklađivanja prioriteta i definisanje plana za narednih nekoliko dana. Pokušaj da se sve zaostalo riješi istog dana često dovodi do dodatnog stresa i osjećaja preopterećenosti, umjesto olakšanja.

Pravljenje liste prioriteta, umjesto pokušaja da se istovremeno obavi sve što je čekalo tokom odsustva, pomaže u fokusiranju na zaista važne zadatke i sprječava osjećaj da je posao nesavladiv.

Održavanje balansa nakon odmora

Jedan od izazova povratka s odmora jeste i održavanje pozitivnih navika koje su se razvile tokom perioda opuštanja - poput više vremena provedenog na svježem zraku, kvalitetnijeg sna ili više vremena posvećenog porodici i hobijima. Svjesno zadržavanje bar dijela ovih navika i nakon povratka na posao, na primjer kroz kratke šetnje tokom pauze ili planiranje aktivnosti za vikend, može pomoći u očuvanju pozitivnog raspoloženja stečenog tokom odmora.

Kako spriječiti "post-godišnji" pad motivacije

Postavljanje malih, ostvarivih ciljeva za prve sedmice po povratku, umjesto fokusiranja isključivo na obim zaostalog posla, može pomoći u ponovnom uspostavljanju motivacije. Razgovor s kolegama i nadređenima o prioritetima, kao i realistično planiranje tempa vraćanja u posao, doprinose tome da period prilagodbe prođe brže i s manje stresa. Iako povratak s odmora rijetko prolazi potpuno bez izazova, postepen i organizovan pristup može značajno skratiti period potreban da se ponovo uhvati radni ritam.

Značaj razgovora sa poslodavcima o postepenom uključivanju

Sve veći broj poslodavaca u regionu prepoznaje vrijednost postepenog uključivanja zaposlenih nakon dužeg odsustva, umjesto očekivanja da zaposleni odmah po povratku funkcioniše punim intenzitetom. Otvorena komunikacija sa nadređenima o obimu posla koji čeka i realističnom vremenskom okviru za njegovo rješavanje može značajno smanjiti pritisak koji zaposleni osjeća prvih dana. Organizacije koje njeguju kulturu razumijevanja ovakvih prelaznih perioda obično bilježe i veće zadovoljstvo zaposlenih, kao i manju fluktuaciju kadra tokom cijele godine.

Vrijedi napomenuti i da povremeni osjećaj otpora prema povratku na posao ne predstavlja nužno znak da nešto nije u redu s poslom ili karijerom - riječ je o sasvim uobičajenoj psihološkoj reakciji na promjenu tempa i okruženja, kroz koju prolazi velika većina zaposlenih nakon dužeg perioda odmora. Svjesnost da je taj osjećaj privremen i da obično nestaje u roku od desetak dana može sama po sebi olakšati prolazak kroz period prilagodbe.