Nasilje u porodici ostaje jedan od najskrivenijih i najteže dokazivih oblika nasilja, upravo zato što se najčešće odvija iza zatvorenih vrata doma, mjesta koje bi trebalo da predstavlja sigurnost. Prepoznavanje znakova nasilja, kako od strane žrtava tako i njihove okoline, predstavlja prvi i ključni korak ka prekidanju ciklusa zlostavljanja.

Oblici nasilja nisu uvijek očigledni

Nasilje u porodici ne podrazumijeva samo fizičko zlostavljanje, već obuhvata i psihičko, ekonomsko i seksualno nasilje, koji često ostaju neprimijećeni jer ne ostavljaju vidljive tragove. Kontrola kretanja, izolacija od porodice i prijatelja, kontinuirano poniženje ili prijetnje, kao i uskraćivanje pristupa finansijskim sredstvima, predstavljaju oblike zlostavljanja koji često prethode ili prate fizičko nasilje.

Zašto žrtve teško traže pomoć

Mnoge žrtve nasilja u porodici odgađaju traženje pomoći usljed straha od počinioca, stida, ekonomske zavisnosti ili brige za djecu, kao i zbog uvriježenih društvenih stavova koji nasilje u porodici i dalje tretiraju kao "privatnu stvar". Ovakav pristup okoline dodatno otežava žrtvama da prekinu ciklus nasilja i potraže institucionalnu pomoć.

Dostupni vidovi podrške

Centri za socijalni rad, sigurne kuće, SOS telefonske linije i nevladine organizacije specijalizovane za pomoć žrtvama nasilja u porodici predstavljaju dostupne resurse za osobe koje se suočavaju sa ovim problemom, nudeći pravno savjetovanje, psihosocijalnu podršku i, po potrebi, siguran smještaj. Podizanje svijesti o dostupnim vidovima pomoći, kao i podsticanje okoline da prepozna znakove i reaguje, ključni su koraci ka smanjenju broja žrtava nasilja u porodici i pružanju podrške onima koji se hrabro odluče potražiti izlaz.

#prevencija #nasilje u porodici #podrška žrtvama #socijalna zaštita