Prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije predstavlja jednu od najvećih transformacija svjetske privrede u posljednjih nekoliko decenija. Ono što je nekada djelovalo kao skup i nišni izbor, danas u mnogim dijelovima svijeta postaje ekonomski isplativije od tradicionalnih izvora energije, zahvaljujući padu cijena tehnologije i sve većim investicijama.

Sunce i vjetar predvode promjenu

Solarna i energija vjetra i dalje su nosioci globalnog rasta obnovljivih izvora, prije svega zbog naglog pada cijene solarnih panela u posljednjoj deceniji, što je ovu tehnologiju učinilo dostupnom čak i domaćinstvima sa skromnijim budžetom. Vjetroelektrane, kako one na kopnu tako i sve brojnije instalacije na otvorenom moru, dodatno doprinose diversifikaciji energetskih izvora, posebno u zemljama sa povoljnim geografskim uslovima. Kombinacija ova dva izvora, uz hidroenergiju koja i dalje čini značajan dio globalne proizvodnje čiste energije, postepeno mijenja strukturu energetskih sistema širom svijeta.

Skladištenje energije kao ključni izazov

Uprkos napretku u proizvodnji, jedan od najvećih tehničkih izazova ostaje skladištenje energije proizvedene iz obnovljivih izvora, s obzirom na to da sunce ne sija i vjetar ne duva neprekidno. Razvoj baterijskih sistema velikih kapaciteta, kao i istraživanje alternativnih rješenja poput skladištenja energije u obliku vodonika, predstavljaju oblasti u koje se ulažu značajna sredstva kako bi se obezbijedila stabilna isporuka struje bez obzira na vremenske uslove. Napredak u ovoj oblasti direktno određuje koliko brzo će se cijele države moći osloniti isključivo na obnovljive izvore.

Razlike između regiona svijeta

Tempo prelaska na čistu energiju znatno se razlikuje od regiona do regiona, pri čemu pojedine evropske zemlje već danas veći dio svojih potreba pokrivaju iz obnovljivih izvora, dok su druge oblasti svijeta i dalje u velikoj mjeri zavisne od uglja i nafte. Ekonomski faktori, dostupnost sirovina za tradicionalne izvore energije, kao i politička volja za dugoročnim investicijama, oblikuju različite putanje kojima se pojedine zemlje kreću ka energetskoj tranziciji. Bez obzira na razlike u tempu, globalni trend jasno ide u pravcu povećanja udjela obnovljivih izvora, a pitanje koje ostaje otvoreno nije više hoće li do te promjene doći, već koliko će brzo ona biti ostvarena.