poPoljoprivreda u BiH: Potencijali organske proizvodnje i plasman na inostrano tržište
Poljoprivredni sektor u Bosni i Hercegovini tradicionalno predstavlja jedan od najvažnijih stubova ruralne ekonomije i egzistencije velikog broja porodica. Iako zemlja raspolaže značajnim površinama neobrađenog, a ujedno čistog i nezagređenog poljoprivrednog zemljišta, bogatim vodenim resursima i povoljnim klimatskim uslovima, bh. agrarna proizvodnja se i dalje suočava sa niskom produktivnošću i visokim spoljnotrgovinskim deficitom. U potrazi za modelom koji bi domaćim poljoprivrednicima donio stabilne prihode i konkurentnost, kao najveća razvojna šansa profilira se organska (ekološka) proizvodnja hrane. Zbog rasta svijesti o zdravom načinu života na bogatim tržištima Zapadne Evrope, potražnja za sertifikovanim organskim proizvodima iz BiH konstantno raste.
Komparativne prednosti bh. zemljišta i klime
Jedna od rijetkih prednosti privredne nerazvijenosti u prošlosti jeste činjenica da stotine hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta u brdsko-planinskim predjelima BiH nikada nisu tretirane agresivnim hemijskim preparatima niti vještačkim đubrivima. To tlo je prirodno spremno za brzu sertifikaciju i prelazak na organske standarde proizvodnje. Pored toga, mikroklimatske raznolikosti omogućavaju uzgoj širokog spektra kultura. Dok je južni dio zemlje (Hercegovina) idealan za uzgoj rane proizvodnje povrća, smokava, maslina i ljekovitog bilja poput smilja i žalfije, sjeverni i centralni dijelovi zemlje nude savršene uslove za jagodičasto i bobičasto voće (maline, kupine, borovnice), tradicionalno voćarstvo (šljive, jabuke, kruške) i pčelarstvo visoke čistote.
Izvozni uspjesi sektora ljekovitog bilja i šumskih plodova
Najbolji pokazatelj potencijala organskog sektora jeste oblast sakupljanja i prerade samoniklog ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva. Kompanije iz BiH koje se bave ovim poslom već godinama uspešno izvoze sušene vrganje, lisičarke, borovnice i eterična ulja na zahtjevna tržišta Švajcarske, Francuske i Njemačke. Kupci u ovim zemljama prepoznaju visok kvalitet sirovina koje potiču iz ekološki čistih područja bh. planina. Ključ uspjeha u ovom podsektoru leži u tome što se proizvodi plasiraju u prerađenom obliku (kao sušeni, zamrznuti ili u obliku ulja), čime se ostvaruje znatno veća dodatna vrijednost u odnosu na izvoz sirovih i neobrađenih količina.
Izazovi usitnjenosti posjeda i nedostatka standardizacije
Ipak, masovniji prelazak na organsku proizvodnju koče hronični strukturni problemi bh. agrara. Prosječno poljoprivredno gazdinstvo u BiH posjeduje manje od tri hektara zemlje, često podijeljene na nekoliko udaljenih parcela. Ova usitnjenost onemogućava ekonomiju obima i poskupljuje primjenu moderne mehanizacije. Drugi veliki problem je proces sertifikacije. Dobijanje međunarodno priznatih organskih sertifikata (poput EU organskog logotipa) je dugotrajan i skup proces koji zahtijeva striktnu kontrolu svakog koraka u proizvodnji. Mali farmeri često nemaju finansijska sredstva niti stručno znanje da sami prođu kroz ovaj proces, zbog čega je neophodno njihovo udruživanje u zadruge i klastere.
Uloga državnih podsticaja i kreiranje domaćeg brenda
Da bi organska poljoprivreda postala pokretač razvoja, neophodna je sistemska podrška nadležnih ministarstava kroz ciljane podsticaje i subvencije. Sredstva se moraju usmjeravati ne samo na pokrivanje tekućih troškova proizvodnje, već na investicije u sisteme za navodnjavanje, protivgradne mreže, hladnjače i preradne kapacitete. Takođe, Bosna i Hercegovina mora raditi na kreiranju i zaštiti geografskog porijekla svojih tradicionalnih proizvoda na državnom nivou. Brendiranjem proizvoda kao što su autohtoni sirevi, hercegovački med ili krajiški kesten, stvara se prepoznatljivost na policama inostranih marketa, što osigurava dugoročnu stabilnost i bolju pregovaračku poziciju za domaće proizvođače hrane..