poEnergetski sektor u Bosni i Hercegovini nalazi se na istorijskoj prekretnici. Kao zemlja koja se tradicionalno oslanja na ugalj i termoelektrane za proizvodnju električne energije, BiH se suočava sa pritiskom Evropske unije i globalnih ekoloških standarda da ubrza proces energetske tranzicije. Prelazak na obnovljive izvore energije (OIE) više nije samo ekološko pitanje, već ekonomski imperativ koji diktira budućnost domaće privrede i energetsku nezavisnost.
Potencijali sunca, vjetra i vode u BiH
BiH spada u red rijetkih zemalja u regionu koje imaju ogroman, a još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za proizvodnju čiste energije. Regija Hercegovine ima izuzetan broj sunčanih dana godišnje, što je pokrenulo pravi bum u izgradnji solarnih elektrana. Pored toga, planinski masivi nude odlične uslove za vjetroparkove, dok bogata riječna mreža omogućava stabilno korištenje hidroenergije, uz obavezno poštovanje strogih ekoloških normi kako bi se zaštitile rijeke.
Izazovi dekarbonizacije i gašenja rudnika
Najveći izazov u ovom procesu jeste socijalno-ekonomska transformacija rudarskih regija. Postepeno zatvaranje rudnika uglja i smanjenje rada termoelektrana direktno pogađa hiljade radnika i njihove porodice. Država mora kreirati programe pravedne tranzicije, koji podrazumijevaju prekvalifikaciju rudara i otvaranje novih radnih mjesta u sektoru zelene energije, kako bi se spriječio ekonomski kolaps lokalnih zajednica u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu.
Mreža i investicioni ambijent
Da bi se privukli ozbiljni investitori i uspješno integrisali novi kapaciteti iz obnovljivih izvora, neophodna je hitna modernizacija elektroenergetske mreže. Trenutna infrastruktura nema dovoljan kapacitet da prihvati sve zahtjeve za priključenje novih solarnih i vjetroelektrana. Takođe, pojednostavljenje administrativnih procedura i usvajanje modernih zakona o obnovljivim izvorima energije na svim nivoima vlasti ključni su za stabilan energetski razvoj.
