Dijeljenje vozila, poznato i pod nazivom car-sharing, kao i druge alternative klasičnom posjedovanju automobila, posljednjih godina postepeno pronalaze put i do bosanskohercegovačkih gradova, prateći slične trendove koji su se ranije razvili u većim evropskim metropolama. Iako je riječ o modelu koji je u zemlji još uvijek u ranoj fazi razvoja, sve veći broj građana, posebno u urbanim sredinama, pokazuje interesovanje za alternative koje im omogućavaju pristup vozilu bez troškova njegovog trajnog posjedovanja.

Šta tačno podrazumijeva dijeljenje vozila

Model dijeljenja vozila u osnovi omogućava korisnicima da putem mobilne aplikacije unajme automobil na kratko vrijeme - od nekoliko sati do nekoliko dana - plaćajući samo za period stvarnog korištenja, umjesto da snose pune troškove kupovine, održavanja, osiguranja i parkiranja sopstvenog vozila. Ovakav pristup posebno je privlačan osobama koje automobil koriste povremeno, primjerice za vikend izlete ili obavljanje specifičnih zadataka koji zahtijevaju veći teretni prostor.

Zašto građani razmatraju alternative vlastitom vozilu

Rastući troškovi održavanja automobila, uključujući cijene goriva, osiguranja i tehničkih pregleda, naveli su dio građana da preispita da li im je posjedovanje sopstvenog vozila zaista neophodno, posebno u gradovima gdje je javni prevoz relativno razvijen i gdje se veći dio svakodnevnih obaveza može obaviti pješice ili biciklom. Za takve korisnike, povremeno iznajmljivanje vozila putem dijeljenja djeluje kao ekonomičnije rješenje u odnosu na fiksne troškove vlasništva.

Gradska mobilnost i smanjenje broja vozila

Urbanisti koji se bave planiranjem saobraćaja ističu da modeli dijeljenja vozila, ukoliko dosegnu veći obim korištenja, mogu doprinijeti smanjenju ukupnog broja automobila na gradskim ulicama, budući da jedno dijeljeno vozilo prema iskustvima iz drugih zemalja može zamijeniti više privatno posjedovanih automobila. Manji broj vozila u gradu, prema ovoj logici, dugoročno bi mogao doprinijeti smanjenju gužvi u saobraćaju i problema sa nedostatkom parking mjesta u gušće naseljenim dijelovima grada.

Izazovi razvoja usluge u BiH

Razvoj ovakvih usluga u Bosni i Hercegovini i dalje ograničava nekoliko faktora, uključujući relativno mali broj pružalaca usluge, ograničenu dostupnost vozila van najvećih gradskih centara, kao i navike građana koji su tradicionalno naviknuti na posjedovanje sopstvenog automobila kao statusnog simbola i praktične nužnosti, posebno u manjim mjestima sa slabije razvijenim javnim prevozom.

Alternative koje se razvijaju paralelno

Pored klasičnog dijeljenja vozila, u pojedinim gradovima razvijaju se i srodni modeli poput iznajmljivanja električnih trotineta i bicikala putem aplikacija, koji korisnicima nude dodatnu fleksibilnost za kraće relacije unutar gradskog jezgra. Kombinacija ovakvih usluga, prema mišljenju stručnjaka za urbanu mobilnost, mogla bi dugoročno smanjiti oslanjanje građana na privatna vozila za svakodnevne, kratke relacije unutar grada.

Iskustva korisnika koji su isprobali uslugu

Korisnici koji su isprobali dijeljenje vozila u bosanskohercegovačkim gradovima najčešće ističu praktičnost i uštedu novca kao glavne prednosti, ali i navode potrebu za širenjem mreže dostupnih vozila i pojednostavljenjem procesa registracije i plaćanja putem aplikacije. Njihova iskustva, dijeljena putem interneta i preporuka poznanicima, mogu igrati važnu ulogu u širenju svijesti o ovoj relativno novoj usluzi među širom populacijom.

Budućnost gradske mobilnosti

Iako je još uvijek rano govoriti o masovnoj promjeni navika građana Bosne i Hercegovine kada je riječ o posjedovanju automobila, postepeni razvoj usluga dijeljenja vozila predstavlja dio šireg trenda promišljanja o održivijim oblicima gradske mobilnosti. Kako će se ovaj trend razvijati u narednim godinama, u velikoj mjeri će zavisiti od investicija pružalaca usluga, ali i od spremnosti gradskih vlasti da ovakve modele podrže odgovarajućom saobraćajnom infrastrukturom.

Poređenje troškova sa klasičnim vlasništvom

Analize troškova pokazuju da povremeno korištenje dijeljenih vozila, za osobe kojima automobil nije potreban svakodnevno, može biti znatno jeftinije od zbira svih troškova koje nosi vlasništvo nad sopstvenim automobilom - registracije, osiguranja, redovnog održavanja i amortizacije vrijednosti vozila tokom godina. Za korisnike koji automobil koriste svakodnevno, međutim, klasično vlasništvo i dalje ostaje isplativija opcija, što ukazuje na to da dijeljenje vozila prvenstveno ima smisla kao dopuna, a ne potpuna zamjena za privatno vozilo.

Očekivanja pružalaca usluga

Kompanije koje se bave dijeljenjem vozila u regiji najavljuju postepeno širenje ponude i na bosanskohercegovačko tržište, prateći rastuće interesovanje korisnika u susjednim zemljama gdje su slične usluge već duže vrijeme prisutne. Njihovi predstavnici ističu da uspjeh ovakvog modela poslovanja u velikoj mjeri zavisi od gustine naseljenosti i razvijenosti urbanih sredina, zbog čega se najveći potencijal za sada prepoznaje u nekoliko najvećih gradova u zemlji.